FINAL: Kome smeta jaka domaća drvoprerađivačka industrija?

FINAL: Kome smeta jaka domaća drvoprerađivačka industrija?

Kome je u interesu sprečavanje razvoja, a zatim i uništavanje perspektivne i dobro organizovane domaće drvoprerađivačke industrije? Kome i zašto smeta postojanje uspješnih preduzeća koja se bave preradom drveta, proizvodnjom finalnih i polufinalnih proizvoda od drveta i koja izmiruju sve obaveze prema državi i zaposlenima? Zašto se na izvoz iz sektora drvoprerade sve više gleda kao na čin izdaje?

Zbog čega šumska gazdinstva ignorišu potrebe drvoprerađivača, izbjegavajući da im isporuče i do 50% ranije ugovorenih količina sirovine? Gdje završavaju šumske sirovine koje šumska gazdinstva ne isporuče drvoprerađivačima? Kuda odlaze posječeni trupci u javnim i privatnim šumama Republike Srpske i cijele BiH koji ne stignu do domaćih drvoprerađivača? Ko koristi nezvanično i neformalno pravo preče kupovine drvnih šumskih sirovina u odnosu na legalne domaće drvoprerađivače? U čijem interesu neometano rade lobisti sa uticajem na donošenje zvaničnih odluka vlasti u oblasti šumarstva i drvoprerade?

Šta će biti sa hiljadama radnika trenutno zaposlenih u domaćoj industriji prerade drveta ako prethodna pitanja ostanu bez zvaničnog odgovora, a navedeni problemi ostanu bez adekvatnih i brzih rješenja?

Zaustavljen razvoj i modernizacija u sektoru drvoprerade

Klaster drvoprerađivača FINAL upozorava da je pred nama nekoliko mjeseci u kojima će sudbina domaćih drvoprerađivača definitivno biti određena. S obzirom na trenutno stanje i nezainteresovanost nadležnih da sagledaju suštinu nagomilanih problema, bliži se ostvarenje najcrnjeg scenarija po kojem će drvoprerađivači biti prinuđeni na gašenje proizvodnih pogona i otpuštanje radnika. Bila bi to opšta katastrofa, jer bi se posljedice itekako osjetile u cijelom društvu. Otpušteni radnici pali bi na teret države. Energetska kriza bi i kod nas uzela maha, iako imamo sve preduslove da je u najvećoj mjeri izbjegnemo. Prihodi od izvoza drastično bi bili umanjeni, što bi kod nas uticalo na povećanje ekonomske krize. Neminovno bi došlo do slabljenja standarda stanovništva koji je ionako već ugrožen posljedicama globalne krize i inflacije…

Brojni problemi sa kojima se drvoprerađivačka industrija suočava već godinama kulminirali su ljetošnjom privremenom zabranom izvoza peleta i ogrevnog drveta koju je Savjet ministara BiH krajem prošlog mjeseca produžio do 31. oktobra. U praksi se pokazalo da ta ishitrena i nepromišljena odluka o zabrani izvoza nije proizvela nikakav pozitivan rezultat. Naprotiv, samo je drvoprerađivačima prouzrokovana ogromna šteta budući da su spriječeni da na zapadno-evropsko tržište isporuče ranije ugovorene količine peleta i ogrevnog drveta. Tako su ostali bez povrata na sopstvene investicije usmjerene u razvoj, modernizaciju i proširenje proizvodnje. Razvoj, modernizacija i proširenje proizvodnje su zato sada obustavljeni. Slijedi definitivna propast industrije koja u Republici Srpskoj ima sve predispozicije i potencijal da bude generator sveukupnog napretka u privredi i temelj ekonomske stabilnosti.

Samo je jedan način za spas drvoprerađivačke industrije

Drvoprerađivači okupljeni u klaster FINAL poručuju da postoji samo jedan način da se dolazeća katastrofa u drvnoj industriji spriječi u posljednji čas. Prije svega, neophodno je da se ponovo omogući izvoz peleta i ogrevnog drveta, kako bi drvoprerađivači mogli da nastave proizvodnju tih energenata u količinama dovoljnim i za podmirivanje potreba domaćeg tržišta. Neophodna je bliska saradnja države i drvoprerađivača na preciznom definisanju svih problema s kojima se suočava drvoprerađivačka industrija. Potrebno je da država i drvoprerađivači zajedno definišu strategiju po kojoj će se odgovorno, brzo i vrijedno postupati na rješavanju problema neredovne i nedovoljne isporuke sirovina sektoru drvoprerade, sprečavanju nelegalne konkurencije izvana i suzbijanju nelegalnog izvoza šumskih sirovina. Neophodan je i strateški plan podrške države novom zapošljavanju u drvoprerađivačkoj industriji, naročito visokoobrazovanog kadra koji treba planski stvarati.

Na kraju, mora se preuzeti i odgovornost za objektivno informisanje javnosti o pravom stanju u oblastima šumarstva i drvoprerade. To podrazumijeva da svaki izneseni stav mora biti utemeljen na provjerljivim argumentima i činjenicama, kako se više nikad ne bi dogodilo ono što se drvoprerađivačima trenutno događa, da budu označeni kao glavni krivci za visoke cijene peleta i ogrevnog drveta, iako se jednostavnom računicom može utvrditi da su te cijene rezultat globalnih tržišnih poremećaja i enormnog poskupljenja goriva, sirovina, transporta, cijene rada, inflacije itd. Doduše, da nisu izostale subvencije države, te cijene bi sigurno bile niže i domaćem tržištu prihvatljivije.