Odluke vlasti Republike Srpske i Federacije BiH da ograniče cijenu peleta po toni na maksimalno 480 KM bez PDV-a, katastrofalno se odražava na domaće drvoprerađivače. Ovakvom odlukom, koja važi sve do kraja marta naredne godine, proizvođači peleta su dovedeni u očajnu situaciju iz koje trenutno ne vide izlaz. S obzirom i na ranije donesenu odluku Savjeta ministara BiH o privremenoj zabrani izvoza peleta i ogrevnog drveta, proizvođači su sada potpuno sputani i preostaje im samo da gase proizvodnju u čiju su modernizaciju i proširenje prethodnih godina značajno ulagali, računajući na povrat investicije od prodaje peleta na tržištu Evropske unije.
Uredbom vlasti određena prodajna cijena peleta u BiH nedovoljna je da pokrije enormno narasle troškove rada u proizvodnji. Povećani troškovi su ove godine uzrokovani brojnim faktorima, a prije svega ratom u Ukrajini, poremećajima u lancu snabdijevanja, inflacijom, energetskom krizom kao i povećanjem cijena sirovina, energenata, transporta i samog rada. Da sve bude gore po sektor drvoprerade, vlasti su počele da donose ishitrene odluke, bez potpunog uvida u stanje u domaćoj drvoprerađivačkoj industriji i na domaćem tržištu. Iako vlasti svoje odluke o zabrani izvoza i određivanju prodajne cijene peleta obrazlažu kao mjere zaštite domaćih potrošača, činjenica je da niti su drvoprerađivači krivi za rast cijena energenata, niti su potrošači adekvatno zaštićeni od svih poskupljenja životnih troškova.
Naime, poskupljenje robe i usluga u mnogim drugim oblastima nije ograničeno nikakvim odlukama države, tako da se potrošači svakodnevno suočavaju sa sve većom skupoćom. Od najobičnijih kesa u marketima koje su preko noći poskupjele za 100%, preko osnovnih životnih namirnica, bankarskih i poštanskih usluga, do cijena goriva, sve je znatno skuplje nego prošle godine. Ipak, samo su proizvođači peleta i ogrevnog drveta došli na udar, mada su na vrijeme obezbijedili dovoljne količine navedenih energenata i za domaće tržište, doduše po aktuelnim tržišnim cijenama. Bez subvencija od strane države to su bile jedine moguće cijene na osnovu kojih bi se održala proizvodnja i sačuvala radna mjesta zaposlenih u proizvodnji peleta i ogrevnog drveta.
Zašto je država odlučila da samo u drvoprerađivačkoj industriji uvodi mjere ograničenja i zabrane, teško je dokučiti. Klaster drvoprerađivača FINAL upozorava da će se vrlo brzo pokazati koliko su takve mjere kontraproduktivne. I sama medijska kampanja u kojoj su drvoprerađivači potpuno neosnovano prikazani kao “lovci” na ekstraprofit u vrijeme krize, dovela je do toga da mnoga domaćinstva sa grijanja na pelet ili ogrevno drvo prelaze na grijanje na struju. To će, naravno, dodatno opteretiti elektro-mrežu i nepotrebno povećati trošak tog dragocjenog resursa na kojem počivaju cjelokupna privreda i ekonomija. S druge strane, drvoprerađivačka industrija je jedna od naših najznačajnijih privrednih grana i u velikoj mjeri utiče na ukupnu domaću ekonomiju. Ako sektor drvoprerade ne bude imao uslove za nesmetan rad, proizvodnju u punom kapacitetu i izvoz, ne samo da će doći do pada prihoda u javnim budžetima, već će doći i do smanjenja broja zaposlenih. U takvoj situaciji zadovoljni bi mogli biti samo lobisti za račun stranih interesa i nakupci kojima je jedini cilj da iz BiH izvuku što više visokokvalitetnih šumskih drvnih sirovina i da to što bolje naplate u vrijeme kada mnoge bogate države ne pitaju za cijenu tako dragocjenih resursa.