Jedan od ključnih faktora stabilnog i održivog razvoja svake industrije je u preduzetničkoj inicijativi i klasterizaciji koja donosi brojne benefite u poslovanju, ali i sigurnost u vremenu svakojakih kriza. Prednosti ulaska u klastere ogledaju se, prije svega, u jačanju konkurentnosti svakog pojedinačnog preduzeća, koje se povezuje i udružuje sa drugim preduzećima iz branše. Prednosti se stiču i u razmjeni znanja, iskustava, vještina, tehnologija i ljudskih resursa u okvirima takve poslovno-interesne grupacije. Klasteri su po pravilu bolje pripremljeni za sve promjene u poslovanju i mnogo uspješnije mogu da se nose sa konkurencijom u okruženju ili na globalnom tržištu. Klasteri su, takođe, mnogo efikasniji u borbi protiv nelojalne konkurencije nego bilo koje preduzeće pojedinačno.
Koliko je velika potreba za klasterizacijom, može se vidjeti na primjeru drvoprerađivačke industrije u Republici Srpskoj. Naime, sektor drvoprerade u Republici Srpskoj je po proizvodnim kapacitetima, broju zaposlenih, obimu proizvodnje i ukupnom plasmanu proizvoda jedan od najjačih i najznačajnijih u domaćoj privredi. Ipak, tu njegovu snagu i značaj država uglavnom ignoriše ili ne tretira na način koji bi bio produktivan. Naprotiv, štetu trpe i drvoprerađivači i domaća ekonomija.
Pored višegodišnjih problema sa kojima se suočava, kao što su nedovoljne količine trupaca, nelojalna konkurencija izvana, stalna borba sa šumskim gazdinstvima da na vrijeme isporuče ugovorene količine šumskih sirovina neophodnih za rad i oskudijevanje u visokoobrazovanom kadru, sektor drvoprerade je posljednjih mjeseci nepotrebno i nepravedno uvučen i u najopasniju krizu do sada. Ta kriza proističe iz privremene, ali već dva puta produžene zabrane izvoza peleta i ogrevnog drveta. Navedeni problemi ozbiljno ugrožavaju opstanak drvoprerađivačke industrije u kojoj je trenutno zaposlen svaki peti radnik u Republici Srpskoj.
Da bi se amortizovali negativni spoljni uticaji na drvoprerađivačku industriju, koji je već ozbiljno ugrožavaju, neophodno je dobro osmišljeno interesno organizovanje drvoprerađivača. Prvi korak u realizaciji ove ideje je ranije već načinjen osnivanjem klastera drvoprerađivača FINAL. Međutim, za uspješno ostvarenje ključnih ciljeva preduzeća u industriji drvoprerade, potrebno je učiniti i mnogo dodatnih napora.
Prvo je važno razumjeti da mala i srednja preduzeća u industriji, koja su najbrojnija, nemaju skoro nikakvu šansu za stabilno poslovanje i samostalni izlazak na strana tržišta, pogotovo u novonastalim, pogoršanim ekonomskim prilikama. Da bi takva preduzeća opstala i ostvarila svoje ciljeve na širem domaćem i stranim tržištima, neophodno je da se povežu sa drugim preduzećima iz branše radi zajedničkog nastupa i korišćenja brojnih drugih prednosti koje klaster pruža. Potrebno je, takođe, usaglasiti strategiju odbrane i zaštite interesa drvoprerađivača. Zatim je potrebno utvrditi i zajedničke ciljeve pravnih subjekata u klasteru i načine kako se ti ciljevi ostvaruju.
Praksa Evropske unije najbolji je dokaz višestruke koristi za preduzeća koja su stupila u klastere. EU čak podstiče razvoj klastera u državama članicama jer se na taj način povećava šira konkurentnost preduzeća, a to dovodi do jačanja cijelih regija i unapređenja ekonomije. Klaster FINAL nastao je upravo na takvim idejama i ciljevima koji treba da doprinesu ne samo jačanju sektora drvoprerade već i razvoju cijelih regija u kojima je izražena koncentracija drvoprerađivača, kako bi se poboljšale ukupne ekonomske prilike u Republici Srpskoj i BiH. FINAL je, ujedno, najsigurnije utočište za domaće drvoprerađivače i baza iz koje se kreće u siguran razvoj poslovanja i olakšano usvajanje novih tehnologija.