Uprkos krizi s kojom se suočava zbog inflacije, enormnih povećanja troškova rada i transporta, poremećaja u lancu nabavke, privremene zabrane izvoza peleta i ogrevnog drveta i brojnih drugih problema, domaća drvoprerađivačka industrija još ima kapacitete i perspektivu da bude najstabilniji stub privrede i ekonomije Republike Srpske. Ovakav optimistički stav klaster drvoprerađivača FINAL iznosi na osnovu sveobuhvatnog poznavanja domaćeg sektora drvoprerade i snage koju ovaj sektor ima. Međutim, da bi navedeni optimizam bio potvrđen u praksi, FINAL naglašava da je potrebno mnogo truda i rada, a prije svega razumijevanja države za položaj drvoprerađivača u trenutnim okolnostima.
Šta je to, dakle, što bi obavezno trebalo mijenjati kako bi se dobro organizovanoj i uhodanoj drvoprerađivačkoj industriji omogućilo da prevaziđe aktuelnu krizu i nastavi put razvoja i usvajanja novih tehnologija?
Prema mišljenju drvoprerađivača okupljenih u klaster FINAL, prvi i najjednostavniji korak bio bi da država hitno odustane od nametanja zabrane izvoza drvoprerađivačima, jer se pokazalo da takve mjere ne proizvode nikakav pozitivan rezultat. U konkretnom slučaju, privremena zabrana izvoza peleta i ogrevnog drveta nije dovela do snižavanja cijene ovih energenata, iako je to prema tumačenju Savjeta ministara BiH bio jedan od glavnih ciljeva države. Jednostavno, rast životnih troškova i inflacija podjednako pogađaju i privredu i stanovništvo, tako da je zabrana izvoza samo nanijela štetu domaćim proizvođačima. S druge strane, stanovništvu nije problem dostupnost energenata na domaćem tržištu, već pad standarda uzrokovan opštim poskupljenjem, zbog čega mnogi više nisu u mogućnosti da podmire sve svoje redovne mjesečne i godišnje troškove.
Drvoprerađivačima nedostaju sirovine za rad u punom kapacitetu
Pored ukidanja privremene zabrane izvoza, FINAL se zalaže i za uspostavljanje sistemskih rješenja na suzbijanju nelojalne konkurencije u oblasti šumarstva i drvoprerade. Umjesto nametanja restriktivnih mjera domaćim proizvođačima koji dio svojih finalnih i polufinalnih proizvoda izvoze na zapadna tržišta, neuporedivo korisnije bi bilo da se konačno počne suzbijati nelojalna konkurencija iz vana koja nanosi ogromnu štetu domaćoj privredi. Jedan od dugogodišnjih problema s kojim se suočavaju domaći drvoprerađivači je i taj što šumska gazdinstva često ne poštuju ugovore po kojima su dužni da im na vrijeme isporuče ugovorene količine sirovine neophhodne za rad. FINAL se zalaže za hitno rješavanje ovog problema i apeluje na nadležne od lokalnog pa do najvišeg nivoa u BiH da ponude primjenjivo i održivo rješenje koje će im omogućiti nesmetan rad u punom kapacitetu.
FINAL se, naravno, zalaže i za kreiranje ambijenta u BiH u kojem će sektor drvoprerade imati ugled koji zaslužuje, budući da domaći drvoprerađivači već godinama svoj kvalitet dokazuju na najcjenjenijim međunarodnim sajmovima u EU, kao i na tamošenjem veoma zahtjevnom tržištu. S tim u vezi, od ogromnog značaja bi bila podrška države u stvaranju uslova u domaćem obrazovnom sistemu za školovanje visokoobrazovanog kadra, koji bi imao sigurno i dobro plaćeno zaposlenje u drvoprerađivačkoj industriji.
U najkraćem, FINAL smatra da bi uz malo dobre volje i mnogo više posvećenosti istinskom rješavanju problema, vlasti mogle da utiču na potpuno prevazilaženje trenutne krize u šumarstvu i sektoru drvoprerade. FINAL je potpuno spreman da aktivno i stručno podrži svaki napor države koji bi vodio unapređenju domaće drvoprerađivačke industrije.